04/12/2022
❗️❗️❗️❗️❗️❗️❗️PROSVJED❗️❗️❗️❗️❗️❗️❗️❗️
-----------------------------Dijelite dalje!-------------------------------
Dragi ljudi, ako mislite da vas se sljedeći tekst ne tiče, vjerujte mi, sjednite i pročitajte jer vas se itekako tiče. Tiče vas se jer upravo i vi sutra možete roditi dijete s invaliditetom ili postati osoba s invaliditetom, kao i ja! I ne samo kao i ja već kao i ostalih 612.212 OSI u Hrvatskoj, bilo to radi bolesti ili nekakve nesreće, bili vi za to krivi ili netko drugi!
Iako sam i sam osoba sa stopostotnim invaliditetom i u potpunosti ovisan o drugome, svoje probleme, svoj život s invaliditetom i svoje pustolovine nastojim vam ovdje prikazati na najbolji način koji umijem i znam. Nastojim vas educirati i prikazati vam što je jedna osoba u mojoj situaciji u stanju napraviti ako to želi i da imati neki oblik invaliditeta nije kraj svijeta. Za osobu u ovom stanju može se reći da sam proputovao mnogo, upoznao razne kulture, družio se s osobama s invaliditetom u mnogim zemljama i vidio kako i na koji način žive te kako država o njima brine. Iako se može reći da sam ja osobno pronašao svoju svrhu i strast, priču i stanje u Hrvatskoj, o životima djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, priču kako žive njihovi roditelji, obitelji... Teško je ispričati. Teško ju je i napisati.
Jučer se „obilježio“ međunarodni dan osoba s invaliditetom, dan koji u razvijenim i naprednim zemljama OSI dočekuju sa smiješkom na licu, dok u Hrvatskoj s dozom gorčine. Jedini je to dan u godini kad nas se sjete, pričaju o jednakosti, pravima, inkluziji (dok ovo pišem word mi inkluziju ispravlja u iluziju), obećavaju planine i onda nas pospreme u ladicu na sljedećih godinu dana. I tako već godinama! Kao što će vam svaka osoba s invaliditetom u Hrvatskoj reći, mi ne živimo samo 3. prosinca i naša borba traje 365 dana 24 sata na dan. Dragi Krešo je neki dan na HRT-u rekao da mi u Hrvatskoj nismo OSI već INVALIDI i tu je potpuno u pravu! Dok god će od nas raditi budale, socijalne slučajeva, građane drugog reda i pospremati nas u domove, nemaju nas pravo zvati osobama s invaliditetom! No, rekao bih da nije samo na njima, već i na nama i da svi zajedno konačno „ustanemo“ i pokažemo da nam je DOSTA!
Zašto vam ovo pišem? Vladajući su nas opet slagali i iznevjerili dok su oni koji nas zastupaju podvili rep i prodali se, barem dio njih!
Nakon PETNAEST godina pisanja, nedavno je na e-savjetovanju izašao novi zakon o osobnoj asistenciji dok je zakon o inkluzivnom dodatku (koji je trebao biti donesen 2013. godine) pomaknut na 2024. godinu. Ne bi problem bio što je zakon donesen nakon dugih petnaest godina napisan kako spada već je problem što je nakon PETNAEST godina pisanja taj zakon napisan posve sramotno!
U novom zakonu oni koji ostvaruju pravo na roditelja njegovatelja nemaju pravo na osobnog asistenta. Dakle, roditelj koji brine o svojem djetetu starijem od 18 g., koje zahtijeva njegu 24 sata na dan si neće moći priuštiti odlazak u trgovinu. Za brigu od 24 sata na dan o svojem djetetu roditelj njegovatelj dobit će 4000 kn, a ja vas pitam da li vi znate koliko košta svakodnevni život jedne osobe s invaliditetom? Pregledi, vježbe, terapije, lijekovi, pomagala itd.? Osobni asistent u Hrvatskoj radi za plaću od 2100 kn na četiri sata dnevno (iznos se nije mijenjao od 2006.). Naime, kada smo prije 20 godina ostvarili pravo na osobnu invalidninu ista je iznosila 1 000 kuna dok danas ta invalidnina iznosi 1750 kuna što je s obzirom na inflaciju gotovo jednak iznos, ako ne i manji. Što čovjek danas može s tolikim novcem?
Ono što mene osobno u novom zakonu najviše smeta jest da u njemu stoji kako osobne asistente više nećemo moći birati osobno već će nam oni biti dodijeljeni. Znači, meni će netko drugi odrediti tko će mene gledati gologa, tko će me prati, obavljati osobnu higijenu i provoditi vrijeme u mojem domu i s kime ću putovati?
No, niti to nije najveća sramota novog zakona koji kaže da pravo na osobnog asistenta na 16h dnevno ostvaruju samo osobe 4. stupnja invaliditeta (kao ja) koje su isključivo samci i koji su nezaposleni? Tko je ovdje jebeno normalan? Osim toga, OSI koje su zaposlene će dio troškova za osobnog asistenta morati snositi sami. Možda niste shvatili ali to znači da ako ja jednom u životu želim živjeti sam da se ne smijem zaposliti jer tako gubim pravo na osobnog asistenta!? S jedne strane potiču zapošljavanje OSI, a s druge ga bojkotiraju. Otvaraju nam nova mala vrata, a zatvaraju nam velika!
Ja se pitam tko piše ove zakone? Imaju li te osobe mozga, savjesti, logike i obraza? Zašto naša pravobraniteljica, naš glas i korisnik usluge OA nije bila dio toga? Ima li itko od tih ljudi koji su zakon pisali neki oblik invaliditeta, žive li od 1750 kn invalidnine i je li itko od njih korisnik asistenta na četiri sata dnevno? Priča se o inkluziji i dodatku za istu dok se zakon iz godine u godinu odgađa i tako već jedanaest godina!
Vlada je za vrijeme pandemije, kako bi pomogla poduzetnicima, s računa namijenjenog zapošljavanju OSI „posudila“ 500 milijuna kuna. Gdje je danas taj novac? Je li vraćen? Ministar Marin Piletić je u više navrata rekao kako novaca ima i da je novac osiguran. Gdje je? Pa usmjeri odmah taj novac prema osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju. Ne za godinu dana – ODMAH! Podigni satnicu osobnim asistentima da osobe s invaliditetom mogu naći osobe koje će im biti svakodnevna pomoć. Povećaj naknade s osnove invaliditeta da osobe s invaliditetom mogu preživjeti nadolazeću krizu. To bi bio logičan potez ako novca ima? No, oni govore kako je to dugoročan proces dok u isto vrijeme svjedočimo da vlada šalje zakon o povećanju osnovice njihovih plaća u hitnu proceduru. Znači za povisit sebi plaće postoji hitan postupak, a za one najranjivije ne postoji? Njihovo povećanja plaća je nečija invalidnina! Novaca za jebene avione i helikoptere ima ali za nas nema? Kako vas nije sram!
Ma**ca Mirić ( SOIH ) izjavila je kako smo doživjeli civilizacijski iskorak donošenjem zakona o osobnoj asistenciji. “Puno se napravilo, a upirem oči u iduću godinu, očekujem lijepe riječi”, poručila je Ma**ca Mirić, predsjednica Saveza udruga osoba s invaliditetom.
15 godina ga je pisala zajedno sa Zvjezdanom Bogdanović. Kažu kako su ga brusile 15 godina! 15 godina su pisale cca 30 članaka zakona, sadržajno potpuno nespojivih sa realnim životima osoba s invaliditetom.
15 godina njihovih promišljanja nije rezultiralo spoznajom da ako osoba s invaliditetom živi s djetetom od 3 godine ili osobom starije životne dobi , osoba s invaliditetom u tom slučaju ne spada u kategoriju samaca pa samim time ne može dobiti maksimalnih 16 sati osobne asistencije.
15 godina njihovih promišljanja nije rezultiralo činjenicom da navedeni zakon neće biti podrška osobama koje rade , a posebno neće biti podrška studentima s invaliditetom. Ne da neće biti podrška, već im ograničava Ustavna prava na rad, obrazovanje i život u zajednici.
15 godina njihovih promišljanja nije rezultiralo spoznajom kako osobe s invaliditetom ne mogu ovisiti o milosrđu , niti samo i isključivo o brizi i njezi njihovih roditelja.
Završno, iz samo ovih nekoliko navedenih stavki možemo zaključiti kako nas upravo te dvije osobe drže u ropstvu kamenog doba, te da nema govora o civilizacijskom iskoraku.
Kakvu poruku Ma**ca Mirić šalje ovom društvu , obzirom da se upravo ona desetljećima grčevito drži na pozicijama koje bi trebale zagovarati prava osoba s invaliditetom, pored toliko mladih, sposobnih , osoba s invaliditetom koje imaju jasnu viziju kako bi mogao izgledati život osoba s invaliditetom. Ona koja je samo izgradila karijeru na našoj populaciji , a nikad u tim cipelama nije bila. Možda da ih obje prijavimo za Ponos Hrvatske? Takav dugogodišnji mukotrpan rad i civilizacijski iskorak treba nagradit - barem HZZ-ovim vaučerom za prekvalifikaciju, da se ne bave ničim što je povezano s ljudima ili živim bićima općenito.
Mi ne živimo od politike, nama trebaju adekvatne terapije, pomagala, pomoćnici u nastavi, asistenti...treba nam život dostojan čovjeka, a ne socijala i svakodnevni grč u traženju ostvarenja tih prava. Država treba preuzet odgovornost u svoje ruke, dati prava koja OSI pripadaju i pojačat sustav kontrole. Mora postojat interes da se OSI stave na tržište rada, a ne da se plaćaju kazne dok oni čame u 4 zida i da roditelji rade skraćeno jer je to dobro za sve.
Nama ovi zakoni znače život. Ja osobno trebam njegu na 24 sata dnevno. Što sa mnom kada moja majka umre? U dom gdje ću polako i u tišini umrijeti? S ovakvim zakonima i političarima ne idemo naprijed već nazad, suprotno onome što kao jedna od članica EU trebamo predstavljati i zagovarati i s čime se naši političare vole ponositi!
Imamo jako veliki problem, možda najveći je što nismo ujedinjeni! Dok vladajući prave prezentacije nekim Savezima osoba s invaliditetom(a ovi očito samo blagonaklono klimaju glavom da ne izgube svoje mjesto što političarima odgovara) nije ih briga što je kroz ove godine veliki broj onih koji su čekali Zakone umrlo samo i u siromaštvu ili u nekoj ustanovi. Da apsurd bude još veći, niti savezi i udruge koji kao zastupaju interese OSI, niti te neke radne skupine koje Vlada bira sama(pitam se zašto) nisu se udostojale taj famozni nacrt ili zapisnik sa tih sastanaka predstaviti svojim korisnicima.
Na takvim pozicijama trebamo imati osobe koje istinski žive život OSI bez da su članovi stranaka. Jedino tako u interesu će im biti boljitak naših života i naše zajednice! Bez podjela, s jasnim stavom, dosljednošću i svakog trenutka imati na umu da je ono zašto se borimo puno važnije od osobnog ega! Gledati i raditi u interesu da nam svima bude bolje, a ne da je krajnji cilj hrvatske politike i politike saveza OSI da što manje žive i opterećuju državni proračun i ovo društvo.
I za kraj pitanje od milijun našem dragom premijeru Andreju Plenkoviću: „Kakva je to država koja se ne drži vlastitog ustava, konvencija o pravima OSI i ne brine o najnemoćnijoj populaciji u ovom društvu“?
Zakon o osobnim asistentima te Zakon o inkluzivnom dodatku obećani su OVE godine.
U paketu, teškom 2 milijarde kuna.
Ne sljedeće godine, ne one iza.
A o baš "toj" godini slušamo prethodnih desetljeća.
A ona...Ne dolazi ni ove godine iako je najavljena.
Zato vas sve ovim putem pozivam na prosvjed 15.12 u 12:00 na Markovom trgu!
Zbog solidarnosti prema pojedincima koji se bore sa vjetrenjačama izlažući se javnosti, svaka udruga u RH koja okuplja OSI trebala bi svoje članove pozvati, okupiti, organizirati prijevoz i biti na prosvjedu. I to ne samo OSI, već svi građani kojima je u ovoj državi stalo da nam svima bude bolje!
Event stavljam u komentar! 👇
Zamolio bih vas da se u što većem broju pojavite na prosvjedu i da ovu objavu u što većem broju podijelite!
Hvala 🙏🙏
