25/09/2026
"Imaju prevelike plaće!!!“
To je jedna od najčešćih rečenica koju posljednjih dana čitamo u komentarima o vozačima ZET-a. „Uhljebi“, „neka promijene posao“, „medicinske sestre imaju manje“, „visokoobrazovani imaju manje“...
Plaća je, naravno, ono što se najlakše vidi. Ali gotovo nitko ne pita: Kako izgleda njihov radni mjesec?
Zato neću ovdje raspravljati o politici, sindikatima, pregovorima niti o tome treba li biti štrajka. Pokazat ću samo svoj raspored.
26 kalendarskih dana – samo 3 slobodna dana.
Cijeli rujan – samo 5 slobodnih dana.
Sve nedjelje – radne.
21,88 sati prekovremenog rada.
I onda se kao glavni argument uzme samo konačna cifra na plaći.
Ali vozač tramvaja nije čovjek koji osam sati sjedi u uredu. Ne može napraviti pauzu kad mu odgovara, otići na gablec pola sata ili se jednostavno isključiti kada je umoran.
Sedam sati je u prometu. Gleda signalizaciju, pješake, automobile, bicikliste, romobile, putnike i sve ono što se u prometu može dogoditi u djeliću sekunde. Pritom mora biti koncentriran i donositi ispravne odluke.
Za takav posao vozač mora biti odmoran, naspavan i psihički i fizički spreman.
Jer prvi preduvjet sigurnog javnog prijevoza nije samo ispravan tramvaj i ispravna signalizacija. Glavni preduvjet je odmoran, a ne iscrpljen vozač.
Zato prije nego što sljedeći put vidimo samo broj na platnoj listi i napišemo „ima preveliku plaću“, možda vrijedi pogledati i drugu stranu: koliko je dana čovjek radio da bi tu plaću zaradio, koliko je imao slobodnih dana, koliko nedjelja i koliko prekovremenih sati.
Ovo nije politički tekst niti poziv da zauzmemo bilo čiju stranu.
Ovo je samo pogled iz kabine vozača.
Da se vidi kako izgleda posao čovjeka koji svakoga dana prevozi tisuće ljudi kroz Zagreb.
Jer iza svake plaće postoji i radno vrijeme kojim je ta plaća zarađena.