12/01/2015
VITAMIN B12 – ENERGETSKI VITAMIN
Dragi pacijenti,
Postoji malo terapijskih tretmana i postupaka u mojoj medicinskoj praksi koje više cijenim od vitamina B12. Međutim, iako medicina prepoznaje važnost vitamina B12, poznatog i kao kobalamin, za održavanje adekvatnog zdravlja i svakodnevnog funkcionisanja čovjeka, ljekari vrlo često propuste da pojedine tegobe i poremećaje na koje se njihovi pacijenti žale, povežu sa poremećenim nivoom ili potrebama organizma za vitaminom B12. Jednostavno rečeno, ljekari često ne vide vitamin B12 kao medicinski problem. Razlog tome leži u činjenici da većina ljekara prepoznaje samo problem vitamin B12 deficijencije, a ne i potrebe za ovim vitaminom.
Vitamin B12 (kobalamin) igra važnu ulogu u sintezi DNK te pravilnom vršenju neuroloških i hematoloških funkcija organizma. Stoga, nedostatak vitamina B12 u organizmu, odnosno, njegova deficijencija može voditi širokom spektru hematoloških, neuropsihijatrijskih i kardiovaskularnih oboljenja koje se mogu uspješno liječiti ako se na vrijeme dijagnostikuju i pravilno tretiraju.
Učestalost vitamina B12 deficijencije u opštoj populaciji nije poznata, ali se zna da incidenca raste sa godinama. Najnovija istraživanja pokazuju da 15 procenata osoba starijih od 65 godina ima laboratorijske znake vitamin B12 deficijencije. Veoma raširena upotreba lijekova koji blokiraju lučenje želučane kiseline (ranitidin, pantoprazol, omeprazol) uzrokuju smanjenu resorpciju i opadanje nivoa vitamina B12 u krvi pa se smatra da je njihova uloga u razvoju vitamin B12 deficijencije veoma podcjenjena. Zbog toga je učestalost ovog poremećaja u populaciji ljudi starijih od 50 godine vjerovatno značajno veća nego što to statistike pokazuju.
Optimalne potrebe organizma za vitaminom B12 vrlo rijetko odgovaraju minimalnom nivou dovoljnom da prevenira nastanak deficijencije. Kada doktori posumnjaju da je uzrok tegoba njihovih pacijenata neuropatija, bolni poremećaj nervnih završetaka, uzrokovan deficitom vitamina B12, upućuju pacijente na laboratorijska ispitivanja sa ciljem utvrđivanja nivoa ovog vitamina u krvi. Nažalost, kod mnogih pacijenata nivo vitamina B12 kreće se u granicama normalnih vrijednosti, zbog čega doktori nedijagnostifikuju deficit vitaminaB12 kaouzrok neuropatije. Međutim, mnoga istraživanja su pokazala da je nivo vitamina B12 u cerebrospinalnoj tečnosti, mozgu i cirkulaciji centralnog nervnog sistema, često niska i pored normalnih vrijednosti vitamina B12 u krvi. Šta više, istraživanja su pokazala da kada se pacijentima administrira vitamin B12, dolazi do simptomatskog poboljšanja bolova u nervnim završecima. Primjena vitamina B12 podiženivo ovog vitamina u krvi iznad vrijednosti koje se laboratorijski nazivaju “normalnim opsegom”. Takođe, primjećeno je da se nivo vitamina B12 u cerebrospinalnoj tečnosti povećava od deficitarnog do normalnog nakon primjene terapijskih vrijednosti ovog vitamina. Međutim, većina doktora ne tretira pacijente sa vitaminom B12 ako je njegov nivo u krvi u granicama normalnih vrijednosti. Usled toga, mnoga bolna neurološka stanja, kao što su neuropatije, ostaće bolna i pored upornih terapija.
Da li je vitamin B12 od pomoći jedino kod neuropatija? Ne, vitamin B12je veoma koristan i u liječenju mnogih drugih neuroloških i psihijatrijskih poremećaja. Njegova primjena se pokazala veoma korisnom u terapiji depresije, anksioznosti, nesanice, poremećaja pamćenja i koncentracije, osjećaja iscrpljenosti, promjena raspoloženja, trnjenja u ekstremitetima, poremećaja ravnoteže kao i u drugim neurološkim stanjima.
Šta je uzrok ovakve koristi od primjene vitamina B12 u ovim poremećajima? Razumijevanje apsorpcionog ciklusa vitamina B12 olakšava uvid u potencijalne uzroke deficijencije, a time i koristi od njegove primjene. Vitamin B12 se u hrani nalazi vezan za protein i da bi mogao da se apsorbuje, mora prvo da se oslobodi iz te veze. Kisela sredina u želucu omogućava oslobađanje vitamina B12 vezanog u hrani, nakon čega se unutrašnji faktor, kojeg stvaraju parijetalne ćelije u želucu, vezuje za slobodni vitamin B12 u duodenumu stvarajući kompleks vitamina B12-unutrašnji factor koji omogućava apsorpciju vitamina B12 u završnim dijelovima tankog crijeva. Bolesti koje oštećuju želučanu sluznicu, uzrokujući njenu atrofiju, dovode do destrukcije parijetalnih ćelija, ahlorhidrije i poremećaja u stvaranju unutrašnjeg faktora što rezultira nedovoljnom apsorpcijom vitamina B12.
Nadalje, poznato je da su kod ljudi dvije, veoma važne, enzimske reakcije, zavisne od vitamina B12. U prvoj reakciji, metilmalonična kiselina se konvertuje u sukcinilkoenzim A koristeći vitamin B12 kao kofaktor. Stoga, vitamin B12 deficijencija može dovesti do povećanja metilmalonične kiseline u serumu. U drugoj reakciji, homocistein se konvertuje u metionin koristeći, takođe, vitamin B12 i folnu kiselinu kao kofaktor. Posljedično, deficit vitamina B12 ili folne kiseline može voditi povećanju nivoa homocisteina. Povišen nivo homocisteina je identifikovan kao nezavisni factor rizika za kardiovaskularne bolesti. Smatra se da povišen nivo homocisteina podstiče trombogenezu, oštećuje endotelijalne vazomotorne funkcije, pospješuje lipidnu peroksidaciju, i uzrokuje proliferaciju vaskularnih glatkih mišića. Nalazi iz mnogih studija ukazuju na vezu povišenog nivoa homocisteina sa nastankom koronarne bolesti srca i moždanog udara.
Vitamin B12 se može primjenjivati u vidu injekcija za intramuskularnu primjenu ili oralnim putem. Ljekari su se doskora višeo dlučivali za intramuskularnu primjenu vitamina B12, jer se vjerovalo da oralno primjenjeni vitamin B12 ne obezbjeđuje adekvatnu apsorpciju. Međutim, nekoliko randomiziranih, kontrolisanih studija pokazalo je da je oralna primjena visokih doza vitamina B12 dnevno, jednako efikasna kao intramuskularna primjena u postizanju hematološkog i neurološkog odgovora kod pacijenata sa deficijencijom vitamina B12. Oralna administracija vitamina B12, čak i u odsusutvu unutrašnjeg faktora, može rezultirati efikasnim povećanjem vrijednosti vitamina B12 u krvi. Detaljne analize pokazale su da 2 mg vitamina B12 (kobalamina) dnevno, sublingvalno, daje jednake ili bolje rezutate u odnosu na jednom mjesečno administriran kobalamin (intramuskularno). Primjena sublingvalne forme je generalno bolja je robezbjeđuje bržu i bolju apsorpciju, naročito kod alkoholičara, osoba koje uzimaju antibiotike, lijekove koji smanjuju stvaranje želučane kiseline i hipoglikemike. Takođe i kod pušača kod kojih nikotin uzrokuje sniženje nivoa vitamina B12 u krvi. Ova jednostavna metoda nije bolna, za razliku od injekcione primjene, a jednako je efikasna u obezbjeđivanju povećanja nivoa vitamina B12 utijelu.
dr Predrag Nikolić, specijalista kliničke farmakologije
